Djeca moraju usvojiti naviku za svakodnevnim tjelesnim vježbanjem
Univerzalna škola sporta, kao regionalni i svjetski trend, postoji i u Maglaju već četiri godine. Kroz školu je od njenog osnivanja do danas prošlo 80-tak dječaka i djevojčica uzrasta od 3,5 godine do polaska u školu. U školi djeca pod budnim okom Ernada Međića, profesora tjelesnog odgoja i sporta, usvajaju naviku svakodnevnog tjelesnog vježbanja. Ono što je posebno važno naglasiti je da su se sva djeca koja su pohađala Univerzalnu školu nastavila baviti nekim sportom.
Djeca uživaju tokom treninga
Na jednom od treninga mališani se provlače, skaču, savladavaju prepreke i strah od visine, izgrađuju osjećaj ravnoteže, uče se spretnosti, ali i dobro zabavljaju. Rad Univerzalne škole traje koliko i jedan školska godina, u početku bude do 10 polaznika ali taj broj poraste i do 25, podjednako i dječaka i djevojčica. O ideji za osnivanje Univerzalne škole sporta i u Maglaju Ernad Međić nam kaže. „Univerzalna škola sporta je prvi, prilagođeni korak ka uključivanju djece u sporta. Po prvi put djeca se susreću sa terminom sportske dvorane, svlačionice, kakva je uloga trenera, dolaze u susret sa rekvizitima koji se koriste tokom treninga, raspoznaju lopte za različite sportove. Najvažniji zadatak ovog projekta je da djeca usvoje naviku za svakodnevnim tjelesnim vježbanjem“, rekao nam je Međić. Prema njegovim riječima, taj proces je ranijim generacijima bio sasvim prirodan, djeca su se puno više igrala vani, dok su sada po kućama, na kaučima, foteljama, ta pred ekranima računara i mobitela igrajući igrice. „Sadašnje stanje je ravno katastrofi kada je u pitanju fizički i psiho-socijalni razvoj djeteta. Svake godine, mi sportski pedagozi, vršimo antropometrijska mjerenja djece i određene motoričke testove. Rezultati su žalosni. U svakom razredu barem 10% djece je pretilo, imaju ravne tabane ili deformitet kičme. Sve to može se preduprijediti samo redovnim bavljenjem sportom“, naglašava Međić.
Sadržaji škole prilagođeni djeci
Svi sadržaji koji se provode kroz Univerzalnu školu sporta pažljivo se planiraju i prilagođavaju djeci a glavni su razvoj osnovnih motoričkih sposobnosti kroz primjenu poligona. „Većina djece reaguje odlično, ali ima i slučajeva da se tokom prvih treninga uz roditelje savladaju sve barijere. Nažalost, sve je više djece koja ne znaju pravilno trčati ili uhvatiti loptu. Nekada su djeca po cijele dane bila vani i igrala se, a igre kao što su lastiš, klikeri, hula hop, žmire ili planovi odavno više niko ne igra. Roditelji su, u ovom tranzicijskom periodu, odlučujući faktor dok djeca sama ne steknu naviku za redovnim tjelesnim vježbanjem“, poručio je Međić.
N.Br./maglaj.net