Spojila nas je ljubav prema sportu!
U krugu najbližih članova porodice i prijatelja, Enisa (75) i Dimitrije-Braco (81) Božić proslavili su zlatni pir, odnosno 50 godina braka. Božići su u Maglaju jako omiljeni i prepoznatljivi, gotovo uvijek zajedno u šetnji ili druženju sa prijateljima. Iako su se znali od ranije, jer gospođa Enisa je bila vrsna gimnastičarka, a gospodin Braco odbojkaš i nastavnik tjelesnog, spojila ih je jedna utakmica basketa. „Stvarno nas je spojio sport. Jedne večeri igrali smo basket u bivšoj fiskulturnoj dvorani starog 'Partizana', bilo je puno djevojaka, ali on je izabrao da baš mene otprati kući. I tako je počelo“, prisjeća se gospođa Božić. Kada su se počeli zabavljati ona je imala 18, a on 25 godina. „Davno je to bilo, neke stvari su se i zaboravile. Ali, pamtim lijepe godine dok smo se zabavljali i još ljepše godine našega braka“, dodaje gospodin Božić.
Svaki dan bili su zajedno
Prije nego što su se vjenčali, zabavljali su se sedam godina, što je bilo odlično vrijeme za upoznavanje. Bile su to lijepe godine, pričaju nam, a uvijek su se nalazili ili u kinu ili hotelu, u društvu mlađih ljudi. „Ja sam se bavila sportom, plesala sam u kulturno-umjetničkom društvu, Braco je bio odbojkaš, putovali smo zajedno na brojna takmičenja. Nijedan dan nismo propustili da ne budemo zajedno, kao ni danas“, prisjeća se gospođa Enisa. Brak koji je sklopljen 24.januara 1969.godine bio je samo logičan slijed jedne lijepe i skladne veze. Pričaju da teških trenutaka gotovo da i nisu imali, a gospodin Braco, onako šeretski dodaje. „Sjećam se da smo se jednom po Maglaju tražili više od sat vremena i nismo mogli da se sastanemo, nije bilo onda mobitela, ja na jednu, ona na drugu stranu, jedva smo se našli“, priča gospodin Braco kroz smijeh. Ljubav, poštovanje, razumijevanje, međusobno povjerenje i stalna komunikacija njihov su recept za uspješan brak. „Prije nego smo se vjenčali, znali smo kome šta smeta tako da smo to izbjegavali. To bih to preporučila i mladim. Uvijek smo se divno razumjeli, isto smo razmšljali, a dešavalo nam se da sanjamo iste snove“, dodaje Enisa Božić.
Ponosni na porodicu sina Dubravka
Gotovo na samu prvu godišnjicu braka Božići su dobili sina Dubravka. I on sada ima svoju porodicu, suprugu Sanju i sina Sanjina. „Ponosni smo na njih. I Drubravko se bavio sportom, bio je rukometaš, a njegovim stopama je pošao i unuk Sanjin. Nismo imali kćerku, ali zato imamo divnu snahu Sanju, koja nam je kao kći“, ispričala nam je gospođa Enisa. „Dubravko sa porodicom živi u Sarajevu, ali mu je Maglaj u srcu, baš kao i meni. Ja sam jedno vrijeme živio u Zemunu, tamo sam se i školovao, ali od 1957.godine Maglaj je u mome srcu, baš kao i Zemun“, dodaje Braco Božić. Božići su zlatni pir proslavili u restoranu „Riva“, u krugu porodice i velikih prijatelja, porodice Bošković iz Beograda, uz dobru pjesmu, ples i veselje, baš kako priliči 'zlatnom jubileju'. Lijepo porovode i penzionerske dane. „Našli smo sebi razonodu. Braco je dugo godina trenirao ekipu sjedeće odbojke, a ja sam djevojčice u Maglaju učila balet. Tako da su nam i penzionerski dani lijepi“, rekla nam je na kraju Enisa Božić.
N.Br./maglaj.net