Petak , 29. Mar, 2024

VIJESTI - NOVOSTI - NEWS

Život piše najljepše priče: Hasan Isić spojio Dijanu i Adisa sa njihovim porodicama (FOTO)

img

Tokom najtežih ratnih, godina godina ispričane su neke od najljepših, toplih ljudskih priča. Jednu takvu, sačuvali smo od zaborava. Priča je o Hasanu Isiću (77), čovjeku koji je u augustu 1992.godine roditeljima uspio vratiti petogodišnju Danijelu Petković iz Brezovih Dana i šestomjesečnog Adisa Hambašića iz Maglaja koji je na početku rata ostao u dobojskoj bolnici.

Ako neko naudi djevojčici, ja ću se objesiti

Ljeto je 1992.godine. U kući Hasana i Mihnete Isić sluša se Radio Maglaja. Traži se bilo ko od članova porodice djevojčice Danijele Petković koja je, nakon povrede oka, završila liječenje u Kantonalnoj bolnici Zenica. Roditelji su se iselili iz Brezovih Dana prema Tesliću  i sada nema nikoga ko bi preuzeo brigu od Danijeli. „Supruga i ja smo oduvijek bili spremni pomoći drugim ljudima, pa smo odlučili Danijelu dovesti sebi, u Maglaj. U ono vrijeme to je bilo izuzetno teško, dovesti sebi dijete srpske nacionalnosti u kuću. Kako sam već bio u redovima Armije R BIH, da me ne bi  optuživali što sam tuđe dijete doveo sebi, u Štabu i Crvenom krstu sam dobio odobrenje da mogu preuezi dijete iz bolnice. Branko Pervan iz Čojluka me odvezao kolima u Zenicu i Danijelu sam doveo u Maglaj. Bila je kod mene 10 dana“, prisjeća se Hasan. U prvo vrijeme o razmjeni se nije razmišljalo, ali Hasan je dobio dozvolu da sa linije doziva Srbe u Krsnom Polju i da im javim da je Danijela kod njega. „Sutradan mi javi neki Savić da Danijela ima rodicu u Bakotiću i da će je ona preuzeti. Ali, viče mi on da u dobojskoj bolnici ima i neko dijete, muškarčić od šest mjeseci Adis Hambašić, završio liječenje i ne znaju šta s njim. Savić mi je predložio da napravimo razmjenu, ali odužilo se se to na desetak dana. Samo sam mislio kako da tu djecu spojim sa roditeljima“, priča nam Isić. Priča nam kako su mu to bili najteži dani u životu, kako je dobijao prijetnje da će ubiti i njega i Danijelu. Nije ga bilo strah za sebe, ali strahovao je za djevojčicu. „I tada sam odlučio, ako joj se, ne daj Bože, šta desi, ja ću se ubiti. Neću čekati da mi dođu njeni roditelji na vrata“, prisjeća se potreseni Hasan.



Razmjena u Krsnom Polju

Razmjena Danijele i Adisa dogovorena je u Krsnom Polju, kod kuće Sime Jovića. Hasan je Danijelu nosio u naručju a sa njime je samo išao Džafer Hasanić. Šuma je, prisjeća se, bila puna naoružane vojske. „U Krsno Polje su došli Čedo Močić, Cvijeta Đurković, predsjednica Crvenog Križa Bočinje i dva vojnika u uniformama bivše Armije JNA. Predao sam im Danijelu, oni meni Adisa. Potpisali smo zapisnike i razmijenili djecu. Makar sam malo u mjesta u dženetu zaradio što sam spojio tu djecu sa njihovim porodicama“, kazao je na kraju Hasan Isić.

Nakon rata posjetio Danijelu

Poslije rata, Hasan je sa suprugom posjetio Danijelu koja je sa roditeljima živjela u jednom selu pored Teslića. „Bilo im je drago da smo se vidjeli, ali poslije toga nismo imali kontakta, a Adisa redovno viđam“, rekao nam je Hasan. Adis Hambašić (27) završio je školu, zaposlio se u kompaniji 'Natron-Hayat', sprema i svadbu sa dugogodišnjom djevojkom Fatimom. „Kada sam poodrastao roditelji su mi ispričali šta se desilo kada sam imala šest mjeseci. Uvijek mi je darago sresti Hasana, ispričamo se kada se vidimo. Moji dotelji i ja bićemo vječno zahvalni Hasanu, jer velika je to bila odgovornost u to vrijeme. Radni kolega takođe se sjeća toga i rekao mi je da je razmjena bila tako organizovana kao da se razmjenjuju generali, a ne dvoje male djece“, rekao nam je Adis Hambašić.

 
N.Br./maglaj.net