Maglajlija Nusret Šahbaz već godinama je ribočuvar u Sportsko-ribolovnom društvu „Bosna“. Obavljajući ovaj odgovorni posao, obilazeći obale rijeke Bosne i njenih pritoka, susretao se sa mnogim neprijatenim situacijama i negativnih primjerima ponašanja neodgovornih pojedinaca prema prirodi. „Samo prošle godine u Kosovi sam bio svjedok dva slučaja odbačenih lešina i bio sam primoran da pozovem kantonalnog veterinarskog inspektora. U Moševcu sam prijavio slučaj odbačenih ovčijih kožica, a posljednji slučaj kojem sam svjedočio je lešina ovce bačena na području sela Bočinja, na lokaciji Bočinjski vir“, priča nam Nusret Šahbaz. Odmah je kontaktirao nadležne u Veterinarskoj stanici Maglaj i zatražio uklanjanje lešine. Kako tvrdi, tamo nije naišao na razumijevanje, ali jeste u nadležnoj općinskoj inspekciji i kod Merime Mahmutović, sanitarno-komunalno-vodoprivredne inspektorice. „Isti dan lešina je uklonjena i moram da izrazim svoje zadovoljstvo jer je inspektorica ispunila svoju građansku i ljudsku, a onda i službenu dužnost. Ono što mene brine je svijest nekih ljudi koja je na vrlo niskom nivou. Razočaran sam. Ne treba nama inspketori i eko policajac da intverniše, trebamo prije svega svi biti savjesni građani i ne libiti se uprijeti prstom u one koji to čine. U tim lokalnim sredinama, mislim da mještani vrlo dobro poznaju osobe koje to rade“, dodao je Šabaz.
Uz vodotoke na općini Maglaj primjećeni i dabrovi
Na Hadžijinom viru, na popularnoj ribarskoj lokaciji 'Bunarić' na rijeci Bosni, ali i pored rječice Bočinje primjećeni su dabrovi. Ove životinje primjećene su posljednjih godina i na nekim drugim područjima u BiH, a stručnjaci tvrde da se radi o evropskom dabru koji uglavnom živi u obalama, ukopava rupe u obali i tu žive, a ne prave brane kao američki dabar koji obara stabla da pravi brane. Ova vrsta dabra obara drveće radi ishrane. Dabra u BiH nije bilo više od 100 godina, a prema pisanim dokumentima zadnji put se pominjao 1885. godine na rijeci Ukrini. BiH je 26.evropska zemlja koja je vratila dabra u njegovo prirodno stanište. To se prvi put desilo 2005. godine na području rijeke Semešnice, pritoke Vrbasa kod Donjeg Vakufa, te godinu dana kasnije rijeke Sokočnice, pritoke Plive, na području Šipova.
I na pojavu dabrova na maglajskom području pažnju nam je skrenuo Nusret Šahbaz. „Na području Bočinje, na obali rijeke Bosne, primijetio sam da su tri stabla oštećena i tragove zuba glodara. Ništa drugo ne može biti nego samo dabar. Znamo da dabar neće svugdje, nego bira isključivo čista staništa, pa je jedno takvo pronašao i na ovom području“, ispričao nam je Šahbaz.
N.Br./maglaj.net