Svečanim misnim slavljem župljani maglajske ali i okolnih župa proslavili su dan Svetog Leopolda Mandića, patrona župe. Istina, vjernika je bilo puno manje nego ranijih godina, a na posjetu je najviše uticala pandemija korona virusa, pa su tako izostali brojni hodočasnici iz Hrvatske koji su ranijih godina dolazili u velkom broju.
Zaštitnik oboljelih od raka
Svečano misno slavlje uz brojne svećenike predvodio je prečasni Mladen Kalfić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije. „U mjesecu maju, izmedju ostalog slavimo i dan dva sveca koji su naše gore list. Prije dva dana proslavili smo dan blaženog Ivana Merca, a danas slavimo Svetog Leopolda. Zajedničko im je bilo da su svoj život predali Bogu i da su u središte svoga života stavili euharistiju“, poručio je Kalfić okupljenim vjernicima. On je naglasio da poslanje Svetog Leopolda Mandića živi i danas. „Leopolod Mandić bio je vrlo tražen i za života kao ispovjednik, onaj koji dijeli savjete i liječi ljudsku dušu. Bio je jednostavan, samozatajan, prostodušan i ljudi su ga cijenili. I poslije njegove smrti ljudi mu se mole da im pomogne u njihovim duševnim tjeskobama, a Crkva je to prepoznala i njega, koji je i sam bolovao od raka, proglasila zaštitnkom svih onih koji boluju od najtežih bolesti“, kazao nam je prečasni Mladen Kalfić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije.
U Svetištu se čuva dio Leopolodove desne ruke
Ranijih godina, prije pandemije, sa svojim zavjetima u Svetište Leopolda Bogdana Mandića slijevale su se rijeke vjernika iz BiH, ali i šire. Crkva u Maglaju jedno je od pet svetišta Vrhbosanske nadbiskupije i posvećena je kapucinu, velikom svecu, poznatom apostolu ispovjedaonice, svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću. Sveti Leopold je rođen 12. maja 1866. godine u Herceg Novom, u Boki Kotorskoj. Ovaj svetac proglašen je blaženim, 2. maja 1976. godine, a svetim ga je proglasio, 16. oktobra 1983. godine papa Ivan Pavao II. U maglajskom svetištu se čuva i dio njegove desne ruke.
N.Br./maglaj.net