Četvrtak , 28. Mar, 2024

VIJESTI - NOVOSTI - NEWS

Maglajski gimnazijalci vratili se iz SAD-a (FOTO)

img

FASCINIRALO IH BOGATSTVO KULTURA I BROJNE PRILIKE KOJE SE PRUŽAJU MLADIMA

Učenici i učenice Gimnazije „Edhem Mulabdić“ Mustafa Mutapčić, Emir Spahić, Benjamin Markanović, Selma Obralić, Emina Bradarić i Selma Ramović, zajedno sa profesoricom engleskog jezika Adisom Begić, tri sedmice boravili su u SAD u okviru programa „Youth Leadership and Teacher Professional Development Program“ – YLP koji se od 2002.godine uspješno realizuje u Bosni i Hercegovini.

Nezaboravna iskustva sa njima su dijelili srednjoškolci i srednjoškolke iz Banja Luke i Tuzle sa svojim profesorima. Projekat je u potpunosti finansirala Ambasada SAD u BiH, a pored Daytona i okolnih gradova, svi učesnici projekta imali su priliku boraviti i nekoliko dana u New Yorku.

Ugostile ih američke porodice

Danima nakon povratka iz SAD Emir, Mustafa, Selma O., Emina, Selma R. i Benjamin, kao i profesorica Begić, još uvijek zbrajaju dojmove. U jednom su složni bilo je to za sve njih nezaboravno iskustvo koje će još dugo pamtiti. U Americi su ih ugostile američke porodice, bili su ravnopravni sa svim ukućanima, imali svoje obaveze i zaduženja. Domaćini su se prema njima ponašali baš poput pravih roditelja, a zajedno su proslavili i Halloween. Vidjeli su i brojne suprotnosti – od gradova koji vrve životom pa do gradova u kojima nema slučajnih prolaznika, od toga da se preko noći kuće ne zaključavaju pa do onih sa šiframa i nadzornim kamerama. Ali, sve ih je fasciniralo bogatstvo kultura i mnogobrojne prilike koje se pružaju mladima. „Prije polaska sebi smo rekli da ne znamo šta da očekujemo, jednostavno smo se prepustili toj avanturi. Nismo se razočarali i sve je bilo iznad naših očekivanja. Iznenadili su nas samim programom koji su pripremili za nas, a porodice koje su nas primile bile su fantastične“, priča nam Mustafa Mutapčić. „Mene je ugostila porodica Williams, bilo je predivno, a i oni sami imaju sina koji je mojih godina. Zaista sam se dobro osjećao, ispunjavali su nam želje, svaki dan smo iskoristili do maksimuma, obilazili smo znamentiosti Daytona, parkove prirode i zabavne parkove“, dodaje Emir Spahić. Dio programa je bio posjeta srednjim školama. „Iskreno, sve je poprilično dugačije nego kod nas, način života, učenja, bili smo iznenađeni izborom predmeta koje mogu izučavati, opremljenošću škola. Družili smo se sa našim vršnjacima, upoznali smo neke koji su bili i van našeg programa, a sigurno je da ćemo ostati prijatelji. Imali smo priliku jedan vikend provesti u kampu, koji su vrlo popularni u Americi“, priča nam Selma Ramović. „Sretan sam što sam imao priliku da pričam sa svojim vršnjacima, pokušao sam da sagledam život iz njihove perspektive. Primijetio sam da se manje brinu za školu, ali i manje se druže van škole. Kako su mi rekli, druže se u kampovima ili se sastaju u nečijoj kući. Kod nas je sasvim normalno reći – 'hajmo na kafu', a odemo samo prošetati ili družiti se sa igralištu“, dodao je Benjamin Markanović i nastavio „Ja sam bio u porodici penzionera, a otac porodice Tim nekada je bio mornar i proputovao je svijet. Bilo mi je interesantno pričati s njim o putovanjima i muzici jer on svira saksofon i gitaru, bio je fasciniran našom kulturom ispijanja kafe“.

Posebno iskustvo volontiranje u banci hrane

Svi učesnici imali su priliku da stiču vještine kreiranja uspješnih timova kroz različite radionice i upoznavanje sa aktivistima u lokalnoj zajednici te da uvide značaj i ulogu lidera u demokratskom društvu. Dio vremena proveli su volontirajući u nevladinoj organizaciji The Foodbank,Inc. gdje su pakovali pakete hrane za porodice slabijeg imovinskog stanja koje su registrovane u sistemu socijalne zaštite. Bio je to pravi timski rad. „Bilo nam je jako zanimljivo, a osjećali smo se dobro i korisno. Znali smo da će ta hrana doći do siromašnih porodica. Naši domaćini su nas zaista fantastično primili i radom u Banci hrane mogli smo im se barem na neki način odužiti“, kazao je Emir Spahić. Sva stečena iskustva i vještine učenici će primijeniti u trećoj fazi programa kroz rad na zajedničkom projektu u svojoj lokalnoj zajednici. „To je izazov za nas od samog početka projekta. Stalno smo razmišljali koji projekat bi mogli realizovati, u kojem pravcu da idemo. U Americi smo stalno naglašavali da je Maglaj mali grad, da je naša škola mala, za razliku od učesnika programa iz Banja Luke i Tuzle koji imaju više prilika i mogućnosti koje mogu da realizuju. Naša želja i cilj je da mlade našega grada okupimo i motivišemo da ne budu pasivni, da ne provode vrijeme samo u školi i kafiću, nego da učine nešto zabavno, ali produktivno i korisno za zajednicu. Cilj nam je promovisanje aktivizma i prenošenje znanja koja smo stekli u Americi“, pojasnila je Emina Bradarić. Kako nam je ispričala Selma Obralić, najveći kulturološki šok koji je doživjela jeste raznolikost kultura, a impresionirao ju je i veliki broj prilika koje se nude mladima. U gradiću u kojem je ona bila, stalno se organizuju neke aktivnosti – ulične svirke, stand up, kino i pozorišne predstave, igrališta su puna djece. „Ovdje nema toliko različitih kultura kao u Americi, rijetko kada vidimo nešto novo. Tamo sam upoznala ljude različitih rasa, nacionalnosti, vjera, mogla probati različitu hranu, a posebno mi se dopala karipska kuhinja“, priča Selma i nastavlja. „Svidjelo mi se to što su u Americi tinejdžeri samostalniji, ništa im nije servirano, samostalnosti se uče od malena. Za mene iskustvo više da vidim kako mi je živjeti odvojena od roditelja. Kod mojih 'roditelja' u Americi imala sam samostalnost, ali i odgovornost za određene obaveze u porodici“, priča Selma. U Americi se, pričaju nam gimanzijalci, puno cijeni individualizam, prepoznaje se potencijal kod djece, ohrabruju ih, nema roditelja koji konstantno nadziru odrastanje svoje djece, a pored svega Amerika je zemlja mogućnosti.

Posjetili srednje škole i fakultete

Veliki dio aktivnosti smo zajednički provodili, sticali smo vještine liderstva kroz interaktivne grupe uz stalnu podršku i saradnju svih učesnika programa u zvaničnim i nezvaničnim okolnostima. Sam program je osmišljen radi kreairanja uspješnih timova (Maglaj, Banja Luka i Tuzla) pa smo imali priliku da se upoznamo sa različitim aktivistima u lokalnoj zajednici. Imali smo sreću vidjeti kako u Americi izgleda izborni proces, kako se biraju lideri. Moram istaći značajnu ulogu Centra za pomirenje u Daytonu koji je bio naš domaćin i mjesto na kojem smo se okupljali i imali raličite aktivnosti. Posjetila sam nekoliko različitih srednjih škola i fakulteta i uvidjela koliko nam se razlikuju obrazovni sistemi – mi vješto vladamo teorijom, ali nemamo praktična iskustva, za razliku od američkog sistema obrazovanja koji ipak mnogo košta. Imala sam priliku da proširim svoje vidike i steknem novo iskustvo posmatrajući i pronalazeći inspiraciju u radu svojih kolega. Uočila sam neke ideje koje možda mogu primijeniti u svojoj zajednici i školi. Smatram da treba početi sa malim koracima, jednom riječju obogatiti časove da ne budu monotoni i predavački nego sa novijim idejama koje mogu koristiti u vlastitoj učionici. Pored toga upoznala sam se i sa Amerikancima koji su dio svoga života proveli u Bosni i kojima je naša zemlja prirasla srcu“, ispričala nam je profesorica Adisa Begić.

Posjetili i znamenitosti New Yorka

Boravak srednjoškolaca iz BiH izazvao je veliko interesovanje medija u ovom dijelu Amerike, gostovali su u jednoj TV emisiji čiji su programski sadržaj sami uređivali te bili gosti podcast-a. Predstavili su se gradonačelniku Daytona te posjetili mnogobrojne znamenitosti Daytona i New Yorka - Hoolbrook Plaza Hope Hotel (mjesto na kojem su vršeni pregovori za Dejtonski mirovni sporazum), PLD House, US Air Force Museum, ali i Times Square, 9-11 Memorial and Museum, State od Libery and Eliss Island, Broadway, The Whitney Museum, Central Park, Empire State Building, The Metropoliten Museum of Art.... Kako su i sami mogli vidjeti, život u Daytonu i New Yorku se potpuno razlikuju, od topline, ljubaznosti i vedrine u Daytonu do užurbanosti New Yorka gdje vam se čini da se pred vašim očima odvija cijeli jedan film, od hapšenja na ulici pa do velikog broja beskućnika. „Ovaj program nam je pružio priliku da naučimo više o sebi i drugima, da sagledamo svoje mogućnosti i iskoristimo potencijal budućih lidera“, kazala nam je na kraju razgovora prof. Adisa Begić.





















“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a".




N.Br./maglaj.net