KONJI OSJETE LJUBAV I ZNAJU JE UZVRATITI
Belmi Blitović (28) ostvarila se dugogodišnja želja pa je u Kosovi, zajedno sa suprugom Alminom, osnovala Konjički klub „Lana“. Želja joj je da i drugi, a posebno djeca i mladi, zavole ove plemenite životinje. Pored Lane, po kojoj je klub i dobio ime, tu si i kobila Vilma i njeno ždrijebe, razigrani Lucky.
Kada se udala, u miraz dovela konja
Kako nam Belma priča, ljubav prema konjima je porodična tradicija. „Svi moji su imali konje, djedovi i nane, pradjedovi i pranane, bliža rodbina. Bilo su to uglavnom konji koji su radili na zemlji i u šumi, a moji konji ne rade ništa. Njih imam isključivo iz velike ljubavi“, priča nam Belma na početku razgovora i nastavlja. „Sjećam se da sam kao mala tražila od amidže Amira da me stavi pored sebe na kola koja su vukli konji. Možda sam tada imala pet godina, to su moja prva sjećanja. Zahvaljujući njemu, počela sam da upoznajem konje. Kako sam ja rasla, tako je rasla i moja ljubav. Konji tu ljubav osjete i znaju je uzvratiti, mirni su, umiljati. Lana i Vilma su bosanski brdski konji, ali Lana ima i arapske krvi, dok Vilma među precima ima i lipicanere“. Kada je završavala srednju veterinarsku školu, Belma je poželjela konja.
„Velika mi je želja bila imati ždrijebe, pa su mi majka i djed rekli da će mi za odličan uspjeh ispuniti želju. Niko nije vjerovao da ću završiti školovanje s odličnim uspjehom, ali znala sam kakva me nagrada čeka i zaista sam se potrudila. Jedne nedjelje otišli smo na pijacu i kupili Lanu koja je tada imala svega tri mjeseca. Ona mi je bila kao kućni ljubimac, jer svugdje me je pratila u stopu. Krenem u trgovinu i Lana je samnom. Ljudima je to bilo čudno, jer su se konji koristili samo da rade na zemlji ili izvlačenje drva iz šume. Govorili su: šta će ti to? Ali majki Niski i djedu Samilu bilo je najvažnije da ja to volim i nisu se previše brinuli o komentarima. Lana je kod mene već devet godina“, kaže nam Belma koja je po zanimanju veterinarska tehničarka, ali nažalost nikada nije radila u struci. „Tražila sam posla, ali nisam imala sreće, uglavnom se traže veterinari. A jako bih voljela raditi u nekoj veterinsraksoj stanici“.
Ždrijebe Lucky svima je ljubimac
Nekoliko godina poslije Lane došla je i Vilma koja se kod Blitovića oždrijebila i na svijet, prije mjesec dana, donijela Luckya. Na imanju, svi konji uživaju, a ždrijebe Lucky posebno. Razigran je, ljubimac cijele porodice i privlači najviše pažnje, posebno djece. „Vilma se zaista brzo, za svega pola sata oždrijebila bez ičije pomoći. Došla sam u štalu, a on je već stajao pored nje. Vilma je jako poslušna, ali kako sada ima ždrijebe, prilično je zaštitnički nastrojena. Lana je razmažena. Kada ih upregnem u kola, problema nema. Lana zna razne trikove: 'broji' kopitom, zna leći, poljubiti“, ponosno priča Belma o svojim ljubimcima. Kada se trebala udati za Almina i doći u Kosovu, nije željela doći sama, nego samo sa Lanom. „Rekla mi je ako će doći i Lana, doći će i ona. Dileme nije bilo“, priča nam kroz smijeh Belmin suprug Almin i nastavlja. „Istina, dok nisam upoznao Belmu ni sam nisam imao nekih kontakata sa konjima. Nije me strah, pametne su to životinje. Volio bih da ova naša ideja o osnivanju kluba uspije, da dolaze porodice sa djecom, da vide kako su to pametne i plemenite životinje“. O konjima se zajedničkim snagama brinu Almin i Belma, imaju njive sa kojih kose travu i pripremaju sijeno, kod bližih članova porodice posiju zob. Mladim Blitovićima svi su podrška i Alminova mama Mihneta a dođe i Belmina sestra Adela. „Ja sam sestri podrška, dođem kada mogu, volim da jašem, a Lana me bolje sluša nego Vilma“, ispričala nam je Adela.
Na konju Jadranu Belma je prešla put od Brčkog do dovišta Ajvatovica
Posebno iskustvo za Belmu je bilo na konju preći put od 270 kilometara od Brčkog do dovišta Ajvatovica. Prošle godine bila je jedina žena. „Trajalo je to nekih desetak dana, dva dana smo odmarali u Travniku. Vodio nas je Aziz-aga Šehović, a ostali konjanici su me odlično prihvatili. Pomagali smo jedni drugima, gledala sam da starijim učesnicima pomognem oko konja. Jahala sam Jadrana, očevog konja kojeg sam pripremala za put do Ajvatovice. Jadran je izdržljiv konj, nije bilo nikakvih problema. Divno je ovo iskustvo bilo za mene“, kazala nam je. Kako sada Belma i Almin u štali imaju tri konja sasvima je logična bila ideja da osnuju Konjički klub „Lana“.
„Ima djece koja nikada nisu vidjela konja uživo, pa čak ni ona koja žive na selu, žalosno je da je konja sve manje. Ako bi bilo interesa, da ljudi dolaze, voljeli bi nabaviti još kojeg konja. Zaista mi je velika želja da roditelji dovedu djecu, da uživaju, da se dobro zabave i provedu, ne moram ja nešto ni zaraditi, nije mi to cilj, samo neka djeca dođu i uživaju s konjima. Prolazim često kroz selo s konjima, narod se boji, sklanjaju se, a nema razloga za bilo kakav strah. Imamo kćerku Asi, nju sam od dva mjeseca stavila pored sebe na konja. Nikada se nije plašila, a sada već u toru, Vilmu jaše sama“, rekla na Belma na kraju razgovora. Kod Blitovića su svi dobro došli, a Lana, Vilma i Lucky čekaju s nestrpljenjem. Dok je zime posjete su od 9 do 17 sati, a ljeti će vrijeme za posjete biti nešto duže. Sve detaljnije informacije mogu se naći na društvenim mrežama, na FB stranici Konjički klub LANA.
N.Br./maglaj.net