BITI HRANITELJ JE IZUZETNO HUMAN ČIN
„Roditelji su nam se rastali, otac je nije želio, a ja opet, iz određenih razloga, nisam mogla dozvoliti da raste uz majku. O smještaju u dom nisam ni razmišljala i prije tri godine preuzela sam brigu o svojoj sestri. Imala je tada 11 godina, mislila sam - što imamo mi, imaće i ona. Učim je da bude zadovoljna sa svime što ima, a moj suprug mi je najveća podrška“.
Ovako priča jedna mlada žena iz okoline Maglaja koja je nakon razvoda roditelja brigu o mlađoj sestri preuzela na sebe. I sama je majka troje djece od devet i tri godine, i bebe od četiri mjeseca. Sestra je, priča nam, vrlo dobra učenica i najveća joj je želja da završi srednju školu. U budućnosti sebe vidi kao frizerku u vlastitom salonu. Ko su glavne akterice ove priče, najmanje je važno. Ono što je važno je velika ljubav, pažnja, povjerenje i razumijevanje izmedju sestara. „Stalnom pričom i razgovorom sa sestrom svi se problemi mogu riješiti. Učim je da mi sve što je muči može kazati s puno povjerenja, a sve probleme zajedno rješavamo. Navikla se na novu sredinu i ima odličan odnos sa mojom djecom, vole se“, priča nam ova mlada žena. Ona već ima rješenje o hraniteljstvu, jer obavlja srodničko hraniteljstvo, ali edukacije koje se organizuju stalno pohađa. „Puno mi znače ove edukacije, dosta sam toga naučila, dobila savjeta, upoznala puno drugih hranitelja jer mi se najbolje razumijemo kakvu smo odogovornost preuzeli na sebe. Uvidjela sam i gdje sam nekada ranije griješila. Poboljšala sam i svoj odnos sa sestrom, ima povjerenja u mene, a i ja u nju. O svemu razgovaramo, nađemo uvijek vremena kada djeca spavaju. Bude naravno teških dana, ljudi smo, život je pred nama, a čovjek se uči dok je živ“, rekla je i poručila. „Ko god ima mogućnosti neka krene u proces hraniteljstva, nije sve u materijalnom i parama, toliko ima djece kojima treba ljubavi, pažnje, brige i savjeta da ih izvedeš na pravi put“.
Stalne edukacije o hraniteljstvu u Centru za socijalni rad
U proteklom periodu u Centru za socijalni rad Maglaj organizovana je obuka hraniteljskih porodica prema Programu osnovnih i dodatnih edukacija hranitelja Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku. Osnovnu edukaciju o hraniteljstvu je pohadjalo osam hranitelja sa područja općina Tešanj, Žepče i Maglaj, a obuku su vodili certificirani treneri iz ove oblasti: socijalni radnici Jasmina Hasanić iz Maglaj i Samir Hrustić iz Zenice. „Hraniteljstvo nije novina, do prije nekoliko godina bilo je to pravo na smještaj u drugu porodicu djece i odraslih osoba. Obuka je bitan segment cijelog procesa da bi neko došao u poziciju da se bavi hraniteljstvom. Toga ranije bilo“, ispričao nam je Ejaz Šarić, dipl.pravnik sa bogatim iskustvom koji na terenu prati rad trenera i edukaciju potencijalnih hranitelja u ime resornog federalnog ministarstva. „Zakon decidno navodi kakve uslove morate imati da biste bili hranitelj: stambene, materijalne, zdravstvene, obrazovne, morate uspješno završiti obuku iz oblasti hraniteljstva, da biste na kraju dobili rješenje, odnosno certifikat koji se stalno mora obnavljati i pohađati edukacije“. Kako nam priča naš sagovornik, isključivi interes za hraniteljstvo nije da bi se neko ostvario kao roditelj, nego da pokažete na konkretan način da ste humanista, da razumijete situaciju, da znate da ima djece koja žive u očajnim uslovima, da ima vaspitno zapuštene djece o kojima se njihovi biološki roditelji ne brinu na adekvatan način ili da nemaju roditelja. A ako se radi o odraslim osobama sa mentalnim ili duševnim poteškoćama i njih treba prihvatiti jer oni imaju potrebe.
„Ima osoba koje sebi kažu - Imam vremena, kapacitete i želim pružiti nešto zajednici i pomoći onim kojima je ona potrebna. Država snosi troškove hraniteljima kroz određenu naknadu“, pojašnjava Šarić.
Edukacija se bazira na tome da se hranitelji upoznaju sa osnovama hraniteljstva, da se hranitelji nauče kako se nositi sa razvojnim poteškoćama kod djece i njihovim zastojima u razvoju, da steknu potrebne kompetencije kako na što bolji i efikasniji način štiti i odgajati dijete koje nije moglo iz nekih razloga odrastati u biološkoj porodici, te da se razbiju predrasude o motivima za hraniteljstvo. „Pogrešna motivacija da bi se neko bavio hraniteljstvom neće dati rezultate i počesto se to i otkrije na ovakvim i sličnim edukacijama. Hraniteljstvo je privremena briga za dijete, do onog momenta kada se steknu uslovi se vrati biološku porodicu ili bude usvojeno ili nešto treće. Trenutno ima dovoljno srodničkih hranitelja koji su preuzeli brigu o nekom djetetu iz svoje porodice. Dobra je i ta motivacija nego da se djeca smještaju u ustanove. Kroz ovaj proces gradimo takvu sliku da hranitelji sami dolaze u centar i i izraze želju da se brinu od djetetu ili odrasloj osobi u svojoj porodici. Hraniteljstvo treba više afirmisati među našim građanima, koliko je to humana gesta, a ovakvi treninzi služe i da se pronađe prava motivacija među potencijalnim hraniteljima da se želiš posvetiti nekome, brinuti se za njega, obrazovati ga, vaspitati. Puno je bračnih parova koji imaju svoju djecu ali žele biti i hranitelji. S druge strane posebni su izazovi briga za odrasle osobe. Mladi se iseljavaju pa ostaju stare osobe, često i duševni bolesnici, i o njima treba brinuti. Zavodi su prepuni, kao i starački domovi, pa i sa te strane treba razvijati hraniteljstvo za odrasle osobe, jer potrebe su velike. Na biroima za zapošljavanje je puno mladih osoba, njegovatelja, socijalnih pedagoga pa im se pruža prilika da prođu edukaciju i sa naknadom za brigu od tri do pet osoba, mogu ostvariti solidan prihod“, kazao nam je Ejaz Šarić, na kraju razgovora.
N.Br./maglaj.net