Maglajka Enna Zone Đonlić (27) magistrirala je političke nauke i sociologiju na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu, magistrirala građansko pravo na Univerzitetu u Sarajevu, završila i Europski regionalni magistarski program iz demokracije i ljudskih prava koji koordiniraju Univerzitet u Sarajevu i Univerzitet u Bologni, te je magistrirala kriminologiju na Fakultetu kriminalistike, kriminologije i sigurnosnih studija. Diplomirala je političke nauke i sociologiju s pod smjerom psihologije na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Trenutno pohađa doktorski studij prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Enna Zone je također provela tri mjeseca u Portugalu na istraživačkoj razmjeni na Sveučilištu Fernando Pessoa. Imala je nevjerojatnu priliku raditi pripravnički u Delegaciji Europske unije u Bosni i Hercegovini. Članica je BOLD programa Ambasade Sjedinjenih Država u Bosni i Hercegovini, te alumni Konrad Adenauer Fondacije. BOLD je mreža mladih lidera koji žele napraviti razliku u Bosni i Hercegovini u područjima građanskog angažmana i ekonomskog razvoja.
Društvenim aktivizmom se počinje baviti još tokom srednjoškolskog obrazovanja u Gimnaziji „Edhem Mulabdić“, kao predsjednica Vijeća učenika. Bila je uključena u rad Europskog studentskog think tanka kao ambasadorica u Bosni i Hercegovini. Od 2014. godine i završetka studijskog posjeta u organizaciji Instituta za europske poslove u Beogradu, dobila je titulu ambasadorice pomirenja mladih. Koautorica je poglavlja knjige pod naslovom Bosna i Hercegovina-jedan pojas i put u knjizi Young People and the Belt and Road: Opportunities and Challenges in Central and Eastern Europe, Joint Publishing Hong Kong (2021.).
Enna Zone je u decembru 2021.godine imala čast biti jedini predstavnik Bosne i Hercegovine na Samitu za demokratiju u organizaciji predsjednika SAD-a, Josepha Bidena. Oduvijek je željela biti agent društveno-političkih promjena i više pridonijeti društvu. Ima veliki interes za EU integracije, međunarodno pravo, kriminologiju, političke sustave, demokratske institucije i izbore.
Enna, šta bi mogla reći o ovoj 2022.godini sa kakvim si se izazovima suočavala? Iz tvoje biografije je vidljivo da si vrlo aktivna na mnogim poljima.
Iskreno 2022. godina je bila izuzetna godina za mene osobno, ali izazovi nisu izostali. Prije dvije godine sam pokrenula inicijativu poznatu pod nazivom Ustavotvorna skupština mladih u okviru koje sam sa još 14 mladih iz BiH napisala potpuno novi Ustav BiH za samo šest mjeseci, koji smo javnosti prezentirali u junu 2021.godine, ali tu se naš aktivizam i zagovaranje nisu zaustavili. U proteklom periodu smo se trudili stupiti u kontakt sa što više političkih subjekata kako bismo održali sastanke i razgovarali o mogućnostima prezentiranja našem prijedloga u Parlamentu BiH. Iako je sama komunikacija sa političkim strankama u BiH veliki izazov, istakla bih druga dva polja. Ove godine sam se okušala i u sedmoj umjetnosti, režirala sam dokumentarni film o mladima i ustavnim promjenama koji bi svoju premijeru trebao imati krajem mjeseca. Nadam se da će film potaknuti mlade ljude da djeluju i biraju promjene na predstojećim izborima. Također, u suradnji sa kolegama iz Ustavotvorne skupštine mladih sam pokrenula podcast pod nazivom 30 minuta koji će služiti kao edukativni i informativni program za sve građane i građanke Bosne i Hercegovine. Ovom prigodom bih pozvala sve mlade koji imaju svoj komentar na aktualna događanja da nam se jave i pošalju svoje eseje i/ili kolumne kako bismo ih objavili na našoj web stranici. I naravno najveći izazov do sada je svakako selidba u Washington DC i rad u Kongresu SAD-a.
Kako si se našla u SAD tačnije Washington DC, koja je tvoja misija, čime ćeš se baviti i s kojim ciljem?
U Washington DC sam došla kao Congressional Foregin Affairs Fellow, odnosnu suradnik za vanjsku politiku u Kongresu. U narednom periodu ću imati prigodu raditi na analizi i legislativama vezanim za vanjsku politiku, pisat ću preporuke kongresmenima na koje teme da se fokusiraju, na koje zakone treba obratiti pažnju, te preporuke za pisanje deklaracija i rezolucija. Cilj mi je svakako unaprijediti svoje znanje i vještine, ali i doprinijeti radu Kongresa, i gdje imam prigodu potruditi se staviti Bosnu i Hercegovinu na agendu.
Kada smo razgovarale prije dvije godine, rekla si mi da si već imala priliku otići na školovanje u Ameriku, pa i eventualno ostati. Je li se nešto promijenilo?
Jeste. Odlučila sam se da školovanje nastavim u Bosni i Hercegovini, a da dodatno profesionalno usavršavanje steknem u Sjedinjenim Američkim Državama, točnije u Washington DC-ju. Dobila sam priliku da radim u Kongresu SAD-a, mjestu gdje se može iskusiti moderna demokratija, politička komunikacija i debata.
Kakva iskustva očekuješ da ćeš steći u SAD i kako se ta iskustva mogu primijeniti u BiH?
Svako novo iskustvo je i nova lekcija. Na sve što radim gledam kao na dijelove dvorca koji ću na kraju izgraditi od stečenog znanja, iskustva i vještina. Svakako vjerujem da će mi ovo novo iskustvo pomoći u nastavku studija, kako zbog rada u Kongresu, tako i zbog samog pristupa biblioteci Kongresa u kojoj mogu pronaći dokumente koji su mi potrebni za pisanje doktorske disertacije. Ali vjerujem da će mi stečene vještine pisanja legislativa, zagovaranja za zakone i deklaracije, pomoći u zagovaranju za promjene u BiH.
Svjedoci smo još jednih izbora koji su pred građanima ove zemlje, što ti misliš o retorici političkih subjekata i njihovih kandidata?
Često imam osjećaj da se nalazimo u začaranom kurgu političkih kampanja. Nećemo pogriješiti ukoliko kažemo da izborna kampanja u BiH gotovo i ne prestaje, ali je tužno da i gotovo 30 godina poslije rata kampanja mnogih političkih subjekata se svodi samo na isticanje etničke pripadnosti. Iskreno govoreći, ima par svijetlih primjera stranaka koji doista rade na svom planu i programu i trude se da isti prezentiraju javnosti, ali u buci koju stvaraju mediji koji preferiraju određene etno-centrične političke stranke, jako je teško opoziciji i drugačijima da se istaknu i izbore za svoj medijski prostor. Bez obzira na to kakva izborna kampanja bila, i kakvom je čine političke stranke i mediji, smatram da izbora i opcija ima. Vjerujem da svi, građani i građanke BiH, mogu naći barem jednu političku stranku koja reflektira 5% njihovih interesa i onoga što žele vidjeti u BiH. Važno je da izađemo na izbore i glasamo, ako zaista želimo promjenu.
Imaš li im nešto poručiti?
Građanima i građankama bih poručila da iako se ponekad ne čini tako, demokratija je vlast naroda u ime naroda, iskoristite svoje pravo – pozovite na odgovornost političare koje do sada nisi ispunili niti jedno obećanje, kojima se politički program svodi na “naši i njihovi“, ne dozvolite da nas, zarad svoje osobne koristi, političari dijele. Birajte programe, osobe – dajte priliku opoziciji, drugim strankama da pokažu što mogu uraditi. Ne trebamo se bojati promjena, iako su takvi po prirodi, status quo nije rješenje. Već znamo što možemo očekivati od dosadašnje vlasti, stoga se ne plašite da date priliku nekom drugom – vrijeme za promjene, vrijeme je da i BiH krene naprijed.
Odlazak mladih iz BiH poprima razmjere egzodusa, kakva su tvoja razmišljanja?
Odlazak mladih obrazovanih ljudi je definitivno postao svakodnevnica, ne samo na našim prostorima, nego i u cijeloj Evropi. Jedan od osnovnih principa Evropske unije, čijem članstvu težimo, jeste sloboda kretanja. Utjecaj slobode kretanja u Evropskoj uniji je imao različite posljedice na svaku državu pojedinačno. Odlazak mladih obrazovanih ljudi, naravno, nije zaobišao ni naš region i za očekivati je da će se to povećati ulaskom u Evropsku uniju. Ono na čemu BiH političari trebaju raditi jeste da izvrše promjene na tržištu rada, otvore nove mogućnosti za mlade ljude, kako bi ih zadržali u državi, i po ulasku u EU eventualno privukli profesionalce iz drugih država da dođu kod nas ili da one mlade ljude koji su sada otišli ponovno privučemo nazad. Naravno, to nije lagan posao, ali je važan za budućnost našeg društva i same države. Mladi iz BiH odlaze jer ili traže bolje mogućnosti i prilike za zapošljavanje i napredovanje, ili su nezadovoljni cjelokupnom situacijom u državi i očekuju da će država sama učiniti nešto za njih. Mladi ljudi, ukoliko vide da prilike za zaposlenje nema, trebaju sami da je stvore. Tu dolazi obrazovni sistem koji bi mlade ljude trebao osposobiti za praktično korištenje znanja, dati im vještine koje će ih potaknuti na pokretanje sopstvenog biznisa.
Kako izgleda Washington, imaš li vremena upoznati ovaj grad?
Možda će zvučati čudno, ali kad sam razmišljala o posjeti SAD-u uvijek sam se nadala i željela doći u Washington DC, jer je to za mene osobito važno mjesto. Predsjednici SAD-a i njihovo ponašanje su jedan od razloga zašto sam studirala političke nauke i pravo. Inspiraciju sam uvijek pronalazila u Aleksandru Hamiltonu, Martinu Lutheru Kingu te predsjednicima Obami i Bidenu. Iako historija SAD-a, pa i samog Washingtona, ne seže tako daleko kao historija BiH i Europe općenito, nevjerojatan je osjećaj šetati ulicama Washingtona i posjetiti sve muzeje. Trudim se svaki dan iskoristi, kako bih što više uživala ne samo u poslu, nego i u historiji, hrani i razgovoru sa ljudima iz Washingtona.
Kakvi su tvoji planovi, šta dalje?
Imam mnogo planova, uvijek si postavljam ljestvicu za nivo više kada ostvarim prethodni cilj. Ono što za sada mogu podijeliti sa Vama je svakako organizacija premijere dokumentarnog filma „Na kraju tunela“ u BiH i u Washingtonu, intenziviranje zagovaranja za Ustavnu reformu u BiH…i još nekoliko novih projekata o kojima ćemo nadam se imati prigode da pričamo uskoro.
N.Br./maglaj.net