Uvijek smo sretni kada vam možemo predstaviti vrijedne, uspješne i posvećene mlade ljude koji su na ponos ne samo svojim roditeljima nego i svima nama. Tu možemo ubrojati i Mejremu Mujanović (24) iz Kopica, koja je krajem juna odbranila svoj magistarski rad sa vrlo interesantnom temom „Energetska sanacija javnih zgrada iz kategorije nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine“. Njena želja da i sama doprinese očuvanju kulturno-historijskog naslijeđa naše zemlje vodila ju je prilikom izbora teme zajedno sa mentoricom prof. dr. Sandrom Martinović. Mejrema je osnovno obrazovanje završila u Područnoj školi Čobe-Kopice i Osnovnoj školi Novi Šeher, a zatim je upisala eletrotehničku školu u Maglaju koju završila sa odličnim uspjehom. Kroz smijeh se prisjetila kako je kao mala uvijek voljela biti uz oca kada bi on nešto popravljao na traktoru, interesovali su je šarafi i kako šta funkcioniše.
Mašinstvo nije rezervisano samo za muškarce
„Odlučila sam upisati elektrotehnički fakultet. Međutim, u Tuzli sam primljena, dok u Sarajevu nisam položila prijemni. Odlučila sam se ipak sa školovanje u Sarajevu gdje sam upisala Mašinski fakultet. Dobijem dom u Nedžarićima, odlično sam se uklopila i upoznala divne prijateljice Selmu iz Ilijaša i Dženitu iz Tešnja“, priča nam Mejrema i nastavlja. „Na prvoj godini nas je bilo 200, na drugoj 100, a na petoj godini (druga godina master studija) moj smijer – klimatizacija, grijanje i hlađenje, bilo nas je šest djevojaka i tri mladića“. Njen posao, u najkraćem je projektovanje sistema grijanja i hlađenja. „Ono što postaje trend i kod nas su toplotne pumpe i solari, dakle obnovljivi izvori energije, što mi je jako drago. Moj fokus su sistemi, kako ih iskoristiti da u jednom procesu imamo što manje gubitaka. Dalje, tu su sistemi ventilacije u velikim halama, gdje treba misliti na ljude, da li imaju termalni komfor itd“, dodala je Mejrema.
Ona i njene kolegice razbijaju predasude da je mašinstvo posao za muškarce. „Mi smo posvećenije, pedantnije jer mašinstvo zahtjeva puno proračuna. Sigurno je da imamo više strpljenja“, dodala je naša sagovornica. Sa mentoricom prof. dr. Sandrom Martinović, odlučila se da joj tema master bude Historijski muzej u Sarajevu. „Muzej je specifičan i po svome izgledu, bilo je zahtjevno i da se sve to konstruiše u programu kojeg i nisam izučavala na fakultetu, pa mi je i sam dekan odao priznanje na odbrani jer sam program za koji je potrebno barem pola godina, ja savladala za oko mjesec dana. Sa mentoricom sam tragala za najboljim rješenjima i šta se smije uraditi na objektima koji su pod zaštitom. Bilo je dosta posla, ali sam beskrajno uživala“.
Mejrema je aktivna članica Fondacije Hastor
Tokom srednje škole i na fakultetu, Mejrema je bila stipendistica Fondacije Hastor. Kroz više od 1.000 volonterskih sati, nesebično pružala podršku mladima iz svih dijelova BiH, a posebno učenicima sa područja maglajske općine. Bila im je mentorica i velika podrška na njihovom putu. Tokom srednje škole volontirala je i u „Merhametu“. „Stipendija mi je zaista puno značila jer moji roditelji nisu radili dok sam se ja školovala. Ne samo finansijski, nego i što sam stekla iskustvo u radu sa djecom i mladima, kroz brojne instrukcije iz matematike, fizike i mašinske grupe predmeta“, dodala je Mejrema. Ispričala nam je da je imala priliku da stručno iskustvo stekne i kroz praksu u prestižnoj bh. firmi Energoinvest, gdje je dodatno razvila tehnička znanja i upoznala se s praktičnim aspektima inženjerskog poziva. Iako je iz Instituta za gasnu tehniku dobila ponudu za posao, odlučila se ipak za povratak. „Tražili su da prijavim boravište u Sarajevu, a ja to nisam mogla prihvatiti. Odlučila sam se vratiti, ostala sam nekako željna roditelja, svoje sredine. Nadam se da će biti posla ovdje i da neću doći u situaciju da idem, ono što se kaže, 'trbuhom za kruhom'. Voljela bih se zaposliti u nekoj firmi, poslala sam svoju biografiju i u Natron-Hayat, a to bi mi omogućilo da položim stručni ispit, a onda ćemo vidjeti, lijepo bi bilo raditi i u obrazovanju“, dodala je Mejrema i posebno naglasila da je tokom svih ovih godina veliku podršku imala u svojim roditeljima – Mustafi i Rahimi i bratu Velidu koji je takođe izuzetan učenik i bio je u konkurenciji za izbor Učenika generacije u Mješovitoj srednjoj školi Maglaj.
O nekoj daljoj budućnosti trenutno ne razmišlja, sada je u rodnom kraju kojeg se zaželjela, mašta o zaposlenju, a želja joj je zasnovati i svoju porodicu. „Voljela bih da se što više djevojaka obrazuje, da imaju svoju diplomu. Obrazovanje i samo obrazovanje! Uvijek se sjetim svoje profesorice iz srednje škole Jasne Šehić, kolika nam je podrška svima bila, koliko je vjerovala u nas. Moj otac ima običaj reći da škola nikada nije izdala. Dakle, mladi ljudi, obrazujte se, biće negdje naše nafake, ako ne danas, onda sutra sigurno hoće. Nije lahko, znam ja šta sam sve prošla za ovih pet godina, ali sigurna sam da će se to jednog dana sve isplatiti“, kazala nam je Mejrema Mujanović na kraju razgovora.
NBr.