Kada pred čitaocima bude ovaj tekst, naši sagovornici hadži Sadin i hadži hanuma Aiša biće na Arefatu, sa ostalim muslimanima i muslimankama iz cijelog svijeta koji su došli da obave petu islamsku dužnost – hadž. Nekoliko dana prije samog putovanja otvorili su nam vrata svoga doma u naselju Omerdino polje i podijelili svoja osjećanja i ushićenje zbog toga što im se ispunila dugogodišnja želja, da zajedno odu na putovanje života, kako mnogi nazivaju hadž. Jer, u njihovim bližim porodicama ostali su još samo oni da obave petu islamsku dužnost. „U mojoj porodici su svi bili na hadžu, roditelji, nana, djed, ostala sam još samo ja. Najmlađa iz familije koja ide na hadž. O ovom danu maštam otkako sam bila djevojčica, ali Sadin i ja smo čekali da naš sin Hamza malo poodraste pa da krenemo i mi na putovanje života“, kazala nam je hadži hanuma Aiša (50). I Sadinovi roditelji Adem i Bahra obavili su hadž prije sedam, kao i njegov mlađi brat prije 12 godina. „Sigurno desetak godina mi pričamo o hadžu, prošle godine smo zakasnili sa prijavom, ali ove hodine, hvala Allahu, nismo. Uzbuđeni smo, šta da vam kažem. Kada čujem ilahiju 'Lebbejk, Allahumme lebbejk!' – 'Odazivam ti se Gospodaru, odazivam!', suze mi same krenu“, dodao je hadžija Sadin (54).
Hadž čuva nas
Hadži hanuma Aiša sa puno ljubavi sjeća se djeda i nane, Muhameda i Razije. Djed ju je sa 7 godina odveo u mjesni mekteb u Peharama kod Zenice, ni u školu nije krenula. „Kod nene se znalo – klanja se, uči Kur'an, tako je bilo i kada sam se udala, u takvu sam kuću došla u kojoj se držalo do vjere“. Čeznuli su Sadin i Aiša za danima hadža, maštali, ali kada je došlo vrijeme da i oni krenu put Meke i Medine, osjetila se i ta njihova zrelost. Na hadž, za razliku od nekih ranijih godina, sada idu i mlađi vjernici, ali i onih srednjih godina, čemu se oboje raduju.
„Jednostavno, u posljednjih 30 godina sve se promijenilo. Procvjetala je ta grana Islama, probudi u čovjeku tu veliku želju, pa na hadž idu i mladji ljudi. Kažu, hadž se treba čuvati, a ja bih rekao da hadž čuva nas“, rekao nam je hadžija Sadin. Kako je u porodici dosta onih koji su već obavili hadž, bilo je i dosta savjeta. „Ono što je najvažnije i što su nam svi rekli jeste da se naoružamo saburom i da pustimo da nas srce vodi, da budemo svjesni mjesta gdje smo došli“, kaže nam hadži hanuma Aiša, a njen suprug dodaje. „Svaki hadžija i hadži hanuma doživljava to na svoj način. Meni najviše interesuju hadžski obredi da ne bih, ne daj Bože, šta pogriješio – kada činimo tavaf, idemo na Uhud, Arefat, Muzdalifu. Ne bih mogao reći da se nekom obredu posebno radujem, ali bih rekao da je za mene hadž boravak na Arefatu. Tada si ti najbliži Allahu, tada se dove primaju. Radujem se Kajbi, da posjetimo Allahovog Poslanika Muhameda a.s., da mu nazovemo 'selam', da odemo na Uhud i poselamimo Hamzu“. Vjeruju da će se u Maglaj nakon hadža vratiti preporođeni. „Inshallah, trebali bi. Sa hadža se kažu, vratiš kao tek rođeno dijete, bez grijeha. Pa vjerujemo da ćemo i mi tako. Samo da krenemo, uz Božiju pomoć“, kazao nam je hadžija Sadin.
Mnogi došli da ih posjete i isprate
U danima pred polazak, njihova kuća na Omerdinom polju puna je gostiju – članova porodice, rodbine, prijatelja, komšija. Dolazili su, priča nam hadži hanuma Aiša i prije ikrar dove, a posebno poslije, jer mnogi nisu ni znali da se Gračići spremaju na hadž. Svi dijele njihovu radost i svi mole da ih se sjete u dovama, da dove za zdravlje i mir. „Sigurno je da ću ja na hadžu doviti za svoju domovinu – Bosnu i Hercegovinu, svoj grad, za sve naše šehide, sve građane, za familiju, prijatelje, ali opet, ko će meni u tom trenutku doći u misli – ne mogu kontrolisati. To su osjećaji koje je teško opisati – ta smirenost, zajedništvo, zahvala Allahu što si došao na ta sveta mjesta“, rekao nam je hadžija Sadin, a njegova supruga hadži hanuma Aiša je dodala. „Znamo kako se sada osjećamo, a kako nam je bilo, to ćemo vam pričati kada se, ako Bog da vratimo“.
NBr.