Ponedeljak , 29. Apr, 2024

KULTURA - CULTURE

Razgovarali smo sa profesionalnim fotografom Namikom Karajbićem (FOTO)

img

U BUDUĆNOSTI SEBE VIDIM KAO FOTOREPORTERA

Namik Karajbić (24) fotografijom se aktivno bavi od 2015., a od 2018.godine profesionalno. Tada mu je bavljenje fotografijom postalo nešto od čega živi. Za fotografiju se zainteresovao prije 11 godina, a prve godine protekle su mu u kolebanju da li odustati ili ne. „Kada sam napunio 15 godina definitivno sam se odlučio baviti fotografijom, zacrtao sam sebi cilj i nastavio u tom pravcu. Prva fotografija kojom sam istinski bio zadovoljan nastala je 2015.godine, kada sam imao više informacija kako mi funkcioniše apart koji sam tada imao. U to vrijeme bio sam fasciniran siluetama na fotografijama. Jedna od njih nastala je lijepog, sunčanog dana, pri samom zalasku Sunca u okolini Maglaja. Fotografisao sam siluetu svoga tijela. Ova fotografija mi je bitna jer sam sebi dokazao koliko zapravo mogu i znam iskoristiti svjetlo koje mi pruža okolina u kojoj se nalazim, što je suština kvalitetne fotografije. Nakon svih neuspjelih pokušaja došao sam do fotografije sa 'wow efektom' i to je ono što me zadržalo da se i dalje bavim fotografijom“, kazao nam je Namik na početku razgovora.



Fotografijom se počeo baviti iz čiste znatiželje

U samim počecima nije imao nekoga od koga bi učio i ko bi mu bio mentor. „Bio sam jako mlad, a o fotografiji sam učio tako što sam uzeo aparat koji sam tada imao – osnovni model Nikona koji je bio jako jeftin, jer tada sebi nisam mogao priuštiti ništa bolje. Najviše sam naučio tako što sam eksperimentisao, pratio kako to rade fotografi koje izuzetno cijenim, tragao za stručnim tekstovima i naravno tutorijali, kao moderan način učenja. U početku me najviše privlačila pejzažna fotografija koja je odlična za učenje i za početnike jer ne zahtjeva puno-imaš prirodu koja te okružuje i aparat. Šetaš, fotografišeš, učiš kako iskoristiti svjetlo koje je oko tebe. Nakon toga slijedi fotografisanje portreta, poslije sam se 'bacio' na product and events fotografije, što je bilo potpuno drugačije od onoga što sam do tada radio. Dakle, radio sam za svoju dušu, a onda sam morao raditi da bih od toga zaradio novac“, priča nam Namik i nastavlja. „U poslovnoj sferi moraš prekršiti sve što si zamislio kao dobro, pozitivno i lijepo da bi nešto nekome prodao. To je na neki način i moralni poraz, sve što si do tada mislio da je ispravno, vidiš da ne važi u svijetu koji tebe hrani. Glavna lekcija u fotografiji mi je bila puno grešaka, padovi i loši koraci koji su mi ipak pružili iskustvo koje imam danas i volju da idem dalje.“



Sve traženiji i za destination weddings fotografije

Namik Karajbić za sebe kaže da je trenutno 100% komercijalni fotograf, a pored foto ima i video produkciju kojom kreira materijale za podršku biznisima. Trenutno, najviše se bavi fotografisanjem hrane za renomirane restorane, što mu donosi i najveći profit te pruža mogućnost da nabavi savremenu i kvalitetnu opremu. Bavi se takođe studijskim radom – fotografisanjem nakita kojeg nose modeli, kao i destination weddings fotografijom. „Imam odličnu ekipu koja radi fotografisanje i snimanje vjenčanja te kreiranje video filomova. Radimo uglavnom na destinacijama koje su van BiH, od Austrije, Njemačke, Hrvatske, pa do Italije. A za nas je najbolja reklama bila preporuka. Uvijek ciljam na taj neki suptiliniji look na fotografijama jer volim jednostavnost, što sam prenio na posao sa vjenčanjima“, dodao je Karajbić.



Maglaj – nepresušni izvor inspiracije

Na društvenim mrežama objavljuje fotografije iz svakodnevnog života Maglaja, a to je motiv kojem se uvijek rado vraća. „Fotografije Maglaja nastaju u trenucima maksimalne inspiracije, jednostavno čovjeku dođe trenutak da kreira takve stvari. Iskreno ću vam reći, kao neko ko se puno posvetio poslu, takvi trenuci nisu baš česti. A kada se posvetim fotografisanju moga grada, kojeg volim neizmjerno, onda je to uvijek trenutak kada sam potpuno sretan, raspoložen za tako nešto i te fotografije mogu se vidjeti na društvenim mrežama. Ovaj grad za mene je nepresušni izvor inspiracije, bio je a to će i ostati“, iskreno nam je priznao Namik. „Kroz crnu i bijelu vidiš mi dušu“, komentar je koji nedavno napisao uz nekoliko crno-bijelih fotografija pejzaža Maglaja.

U počecima sam imao velikih poteškoća da na fotografijama postignem boje koje sam želio. A onda sam se odlučio za kompoziciju korištenja svjetla, pravljenje priče na fotografiji i potpuno zanemirivanje boje, dakle samo crno-bijela fotografija. 'Majstorluk' je prikazati nešto atraktivno na crno-bijeloj fotografiji, treba privući pažnju posmatrača fotografijom na kojoj nema boja. A onda s vremenom od crno-bijele došao sam i do fotografije u boji“, pojašanjava Namik.



Gdje se vidi u budućnosti?

Kada je bio maturant, radeći pismenu vježbu iz engleskog jezika, na sedam stranica je napisao čime se to želi baviti i budućnost. Prisjeća se da je profesorica bila i malo ljuta, jer trebalo je to sve pročitati. „Tada sam napisao da želim baviti dokumentarnom fotografijom i to ni manje i više nego za Reuters, najpoznatiju svjetsku kuću. Reuters ima najbolje fotografe na svijetu, među njima je i Sarajlija Damir Šagolj, koji je prije nekoliko godina dobio Pulitzerovu nagradu za fotografiju. Znam da je to zanimljiv posao, dinamičan ali i izuzetno naporan, barem sam tako čuo iz razgovora sa kolegama, među kojima je Dado Ruvić iz Zenice. Njegove priče i iskustva su me osvojili. Još uvijek u meni postoji ta želja, ali s jedne strane je život koji želiš živjeti, a s druge strane je život koji moraš živjeti. Smatram da moja želja može biti ostvarena samo ne na način kako sam ja to zamišljao kao 18-godišnjak“, priznao je.

Za svoje fotografije osvajao je i niz nagrada, a najveće mu je priznanje što se njegova fotografija našla među 20 najboljih na Memorijalnom foto konkursu „Goran Terzić“ u Banja Luci. Izutetno cijeni 3fok festival u Kreševu koji je rezervisan za pejzažnu fotografiju, kao i Sarajevo Photography Festival na kojem učestvuju fotografi iz cijelog svijeta. „Sretan sam što mi u BiH imamo fotografe koji su najbolji na svijetu posebno oni koji se bave dokumentarnom fotografijom, pejzažima ili potretima. Među njima su svakako Milomir Kovačević-Strašni, Almin Zrno, Armin Graca, Adnan Bubalo. Nažalost, publika nije zainteresovana za ovakve sadržaje, ali ako je nekada prilika da se ti, kao neko iz BiH pokažeš cijelom svijetu, to je sada, u ovom nekom periodu, to je odlično. I zašto to ne iskoristiti?“, kazao nam je na kraju razgovora fotograf Namik Karajbić.





N.Br./maglaj.net